субота, 1. октобар 2016.

Rumunija, Moldavija i Pridnjestrovlje 2016. (5. deo)



HISTRIJA
   Iz Mamaje smo se uputili ka antičkom lokalitetu Histriji. Histrija iliti Istros je dobila ime po nekadašnjem nazivu za Dunav, a nalazi se južno od ušća ove reke. Osnovali su je Milećani sredinom 7. veka pne. i to je bila prva grčka kolonija na zapadnoj obali Pontus Euxinos-a (Crnog mora). Histrija je tokom klasične epohe izrasla u važan i ekonomski jak grad. Kasnije tokom helenističkog perioda doživela je opadanje zbog ratova sa Lizimahom i čestih upada Skita, Bastarana i Sarmata. Značajna je bila i tokom rimske vlasti i tada je predstavljala centar rimske flote u donjopodunavskim provincijama.
Histrija.

   Nekada se ovaj drevni grad nalazio na obali Crnog mora, međutim nakon što je Dunav vekovima taložio pesak na svom ušću, od nekadašnjeg zaliva, na kome je bila smeštena Histrija, stvorio je jezero, koje danas nosi ime Sinoe.


   Ono što je preostalo od ovog slavnog grčkog grada nije spektakularno, ali nije baš ni totalno truba. Dobro su sačuvani bedemi, dok je ostalo skromno. Međutim, može lepo da se sagleda urbana struktura ovog antičkog grada, samo da je neko malo raskrčio krš i pokosio travu na lokalitetu. Moram da kažem da mi nisu jasni ljudi koji se staraju o ovom nalazištu, kao ni osobe koje se bave turizmom u ovoj regiji. Imaju ovako zvučan lokalitet tik uz samu Mamaju i Konstancu, odnosno pored najvećih rumunskih letovališta i da ništa nisu uradili po tom pitanju. Na lokalitetu već postoji muzej, doduše malo starinski, ali sa lepom postavkom, treba samo malo srediti i upicaniti ostatke stare Histrije, eventualno osmisliti još neki sadržaj, po mogućstvu nešto obnoviti i eto turističke atrakcije i to i te kakve. Zanimljiv je i lep i sam položaj Histrije, na obali velikog jezera obraslog trskom. S obzirom da sam dobro prošpartao Rumuniju, uverio sam se da se u ovoj zemlji prilično korektno staraju o svojim kulturno – istorijskim lokalitetima, te mi je i zbog toga ostalo nejasno zašto im je Histrija zaparložena i neiskorišćena, a ima tako dobar potencijal. Tokom našeg boravka tamo bili smo jedini posetioci na ovom nalazištu, što ne čudi jer ne postoji javni prevoz do Histrije i doći do nje bez kola iz obližnje Mamaje pravi je mali podvig.
Histrija.


   Na kraju smo svratili u jedan restoran koji se nalazi pored ulaza u lokalitet. Tu smo se malo okrepili hranom i pićem i bili smo spremni za nastavak putovanja. Iz Histrije smo se uputili na sever ka Galacu. Ovaj deo Dobrudze je nešto malo brdovitiji i šumovitiji od južnih predela te regije. Nakon što sam prošle i ove godine dobro prokrstario Dobrudzom, jasno mi je zašto je ova oblast bila tako popularna među svim tim raznim nomadskim narodima. To su ta široka prostranstva, koja oni vole i koja su pogodna za njihove konje i stada. Negde kod Galca skelom smo prešli Dunav, zatim prošli kroz ovaj grad i izbili na moldavsku granicu kod prelaza Đurđulešti. Na granici je bila osrednja gužva, tako da nam je trebalo par sati da prođemo sve kontrole. Moldavski granični organi su zapravo bile Moldavke, koje osim što su bile zgodne i odevene u veoma kratke suknje, bile su i izuzetno ljubazne. I tako uđosmo mi u Moldaviju. 
Dunav kod Galca.

Нема коментара:

Постави коментар