HISTRIJA
Iz Mamaje smo se uputili ka antičkom lokalitetu Histriji. Histrija
iliti Istros je dobila ime po nekadašnjem nazivu za Dunav, a nalazi se južno od
ušća ove reke. Osnovali su je Milećani sredinom 7. veka pne. i to je bila prva
grčka kolonija na zapadnoj obali Pontus Euxinos-a (Crnog mora). Histrija je
tokom klasične epohe izrasla u važan i ekonomski jak grad. Kasnije tokom helenističkog
perioda doživela je opadanje zbog ratova sa Lizimahom i čestih upada Skita,
Bastarana i Sarmata. Značajna je bila i tokom rimske vlasti i tada je
predstavljala centar rimske flote u donjopodunavskim provincijama.
Histrija. |
Nekada se ovaj drevni grad nalazio na obali
Crnog mora, međutim nakon što je Dunav vekovima taložio pesak na svom ušću, od
nekadašnjeg zaliva, na kome je bila smeštena Histrija, stvorio je jezero, koje
danas nosi ime Sinoe.
Ono što je preostalo od ovog slavnog grčkog
grada nije spektakularno, ali nije baš ni totalno truba. Dobro su sačuvani
bedemi, dok je ostalo skromno. Međutim, može lepo da se sagleda urbana
struktura ovog antičkog grada, samo da je neko malo raskrčio krš i pokosio
travu na lokalitetu. Moram da kažem da mi nisu jasni ljudi koji se staraju o
ovom nalazištu, kao ni osobe koje se bave turizmom u ovoj regiji. Imaju ovako
zvučan lokalitet tik uz samu Mamaju i Konstancu, odnosno pored najvećih
rumunskih letovališta i da ništa nisu uradili po tom pitanju. Na lokalitetu već
postoji muzej, doduše malo starinski, ali sa lepom postavkom, treba samo malo
srediti i upicaniti ostatke stare Histrije, eventualno osmisliti još neki
sadržaj, po mogućstvu nešto obnoviti i eto turističke atrakcije i to i te
kakve. Zanimljiv je i lep i sam položaj Histrije, na obali velikog jezera
obraslog trskom. S obzirom da sam dobro prošpartao Rumuniju, uverio sam se da
se u ovoj zemlji prilično korektno staraju o svojim kulturno – istorijskim
lokalitetima, te mi je i zbog toga ostalo nejasno zašto im je Histrija
zaparložena i neiskorišćena, a ima tako dobar potencijal. Tokom našeg boravka
tamo bili smo jedini posetioci na ovom nalazištu, što ne čudi jer ne postoji
javni prevoz do Histrije i doći do nje bez kola iz obližnje Mamaje pravi je
mali podvig.
Histrija. |
Na kraju smo svratili u jedan restoran koji
se nalazi pored ulaza u lokalitet. Tu smo se malo okrepili hranom i pićem i
bili smo spremni za nastavak putovanja. Iz Histrije smo se uputili na sever ka
Galacu. Ovaj deo Dobrudze je nešto malo brdovitiji i šumovitiji od južnih
predela te regije. Nakon što sam prošle i ove godine dobro prokrstario
Dobrudzom, jasno mi je zašto je ova oblast bila tako popularna među svim tim
raznim nomadskim narodima. To su ta široka prostranstva, koja oni vole i koja
su pogodna za njihove konje i stada. Negde kod Galca skelom smo prešli Dunav,
zatim prošli kroz ovaj grad i izbili na moldavsku granicu kod prelaza
Đurđulešti. Na granici je bila osrednja gužva, tako da nam je trebalo par sati
da prođemo sve kontrole. Moldavski granični organi su zapravo bile Moldavke,
koje osim što su bile zgodne i odevene u veoma kratke suknje, bile su i izuzetno
ljubazne. I tako uđosmo mi u Moldaviju.
Dunav kod Galca. |
Нема коментара:
Постави коментар