уторак, 12. мај 2015.

Bugarska 2015. (2. deo)



ASENOVGRAD I BAČKOVO

   Popodne drugog dana boravka u Plovdivu rešili smo da odemo do Asenovgrada i Bačkova. Posle nekih pola sata vožnje stigli smo do našeg prvog odredišta, odnosno da budem precizniji, do Asenovgradske tvrđave, koja se nalazi par kilometara od istoimenog mesta. U pitanju je mala tvrđava smeštena na jednom stenovitom grebenu iznad reke Asenice. Većina istraživača povezuje je sa Petričom, nekadašnjim gradom dobro poznatim iz istorijskih izvora. Prvo utvrđenje podigli su Vizantinci, ali nije baš sigurno kada. Zna se da je postojalo u 11. veku. Kada su krstaši okupirali Carigrad i formirali svoje Latinsko carstvo, jedno vreme su držali i ovo utvrđenje. Svoje sadašnje ime dobilo je po bugarskom caru Ivanu II Asenu, koji je 1231. godine izvršio ozbiljnu prepravku ove tvrđave. Na kraju su je razorili Turci prilikom njihovog osvajanja Balakna.
Asenovgrad.

   Najzanimljivija, ali i najbolje sačuvana građevina na celom lokalitetu je crkva Svete Bogorodice Petričke. Ne zna se kada je napravljena, pa se tu licitira od 11. do 13. veka. Radi se o jednobrodnoj crkvi, izduženog pravougaonog naosa, ali na dva sprata. Licitira se i sa time čemu je služilo prizemlje, odnosno da li je u pitanju kripta? U svakom slučaju, sigurno je da je taj donji sprat nastao radi prilagođavanja građevine nepogodnom terenu. U njenoj unutrašnjosti ima i nešto sačuvanog živopisa iz 14. veka. Osim što je zanimljiva, ova crkva se uz to i nalazi na spektakularnoj lokaciji.
Asenovgrad, crkva Bogorodice Petričke

   Izuzevši Bogorodicu Petričku, nema bogzna šta da se vidi na ostatku lokaliteta. Zato su tu Bugari postavili replike raznih drevnih borbenih sprava, kao što su balista, ovan, opsadna kula. Ispred ulaza je instaliran veliki video-bim na otvorenom, gde se stalno vrti filmić o ovom utvrđenju. Na celom prostoru je omogućen Wi-Fi. Nema šta, svaka čast Bugari!
   Na manje od 10 kilometara od Asenovgrada nalazi se Bačkovo, jedan od najstarijih bugarskih manastira. Radi se o nekadašnjem gruzijskom manastiru poznatom i po imenu Petriconi. Osnovao ga je 1083. godine vizantinski vojskovođa, Gruzijac, Gregorije Pakurijan. Postoje mišljenja i da je on u stvari bio Jermenin. Ništa novo, Gruzijci i Jermeni se oko većeg broja svojih istorijskih ličnosti, pa i nekih značajnih vladara, svađaju kojem od ova dva naroda oni pripadaju. Kako bilo da bilo, Pakurijan je učestvovao u brojnim bitkama, koje je vodila carevina protiv raznih neprijatelja, od Seldzuka do Normana. Posebno je profitirao, jer je bio uključen u prevrat kojim je na vlast došao Aleksije I Komnin. Novi car ga je zbog toga dobro nagradio, a dobio je i brojne posede na Balkanu. Zato nije stipsario prilikom gradnje ovog manastira. Međutim, svega par godina kasnije, 1086. Pakurijan je poginuo u ratu protiv Pečenjega.
Bačkovo.

   Bačkovski manastir je preživeo prve nalete Osmanlija, ali je ipak krajem 15. veka razoren. Danas ovaj manastirski kompleks ima nekoliko crkava, trpezariju, konake, a najstarija od tih zdanja su sa samog početka 17. veka. Dobar deo fresaka uradio je poznati ikonopisac iz 19. veka Zaharije Zograf. Meni su zapali za oko crteži nekog drugog autora, koji se nalaze na spoljnoj strani trpezarije. Na ovom muralu, poznatom kao panorama, prikazan je manastir sa okolinom, ali tako da predstavlja neku vrstu mape. U glavnoj crkvi Bogorodice Marije čuva se ikona Bogorodice iz 1310. godine koja je doneta iz Gruzije. Iz Gruzije je donešeno i posađeno u dvorište, i to pre više od dva veka, i neko drvo. Ne znam odakle je donet ogromni oklop kornjače koji je zajedno sa jelenjim rogovima zakačen iznad ulaza u trpezariju.
Bačkovo.

   Nekih 300 do 400 metara od manastira nalazi se kosturnica, koja predstavlja jedino što je preživelo od prvobitnih Pakurijanovih građevina. Radi se o izduženom pravougaonom zdanju na dva sprata, sa apsidom na istočnoj strani. Donji deo je služio kao kripta, a gornji je crkva. Građena je u kombinaciji kamena i opeke. Slepe arkade na fasadi jasno ukazuju na kavkaski uticaj.
Bačkovo, kosturnica.
   Nakon razgledanja Bačkovskog manastira pazarili smo neki med koji se tu ispred prodavao i krenuli natrag u Plovdiv. Preostalo nam je dovoljno vremena da natenane večeramo. Bio je izvrstan neki lokalni specijalitet od svinjskog mesa sa kiselim krastavčićima, pečurkama, paprikama, kačkavaljem, pa zapečen u rerni. Posle klope pravac hotel da odgledamo drugi meč između Zvezde i Partizana. Jebiga, ovaj put smo izgubili.

Нема коментара:

Постави коментар